Krapina: Prekrasno Hrvatsko Zagorje u čijem se središtu smjestila drevna Krapina, može se kao malo
koje mjesto pohvaliti svojom doista izvanrednom poviješću koja seže daleko, daleko u
paleolitsko doba, sve do oko 130 000 godina unazad!
Nevjerojatno nalazište koje je 1899. godine prof.Gorjanović Kramberger otkrio u špilji na Hušnjakovu brdu ponad Krapine ubrzo je postalo i svjetski poznato.
Jedinstven muzej evolucije čovjeka, sa zbirkama nekoliko destina fosilnih ostataka neandertalskih ljudi ili krapinskih praljudi, kako je nazvana skupina ljudi koja je živjela na tom prostoru u pradavno doba. Dobu koje je pripadalo velikom jelenu i losu, divljim govedima i nosorogu i ostalim davno izumrlim životinjama koje su gospodarile zagorskim brdima.
O savršenom skladu prirode i čovjeka svjedoče nam i više od tisuću predmeta kamenog oruđa kojim se obrađivala zemlja. Teško je u to doba bilo odrediti granicu gdje je bilo ono praiskonsko, a gdje počinje djelo čovjeka.
Uz toliko povoljnih uvjeta za život, nije čudno da su se naši daleki preci odlučili nastaniti u toj blagoj i nesvakidašnjoj prirodnoj ljepoti.
"Malo će biti mjesta koja bi tako obdarena bila! A ja ne običajem nikako u superlativima govoriti gdje za to nema opravdanja!" napisao je prof Djuro Szabo na proputovanju kroz Krapinu.
Upravo zato tu su se tisućljećima stvarala remek djela od krapinskog pračovjeka do najnovijeg doba. Bilo je tu drevnih kraljevskih burgova koji su nestali u prohujalim vremenima povijesti zajedno s njihovim gospodarima. O njima se nezna puno, jer su dolazili novi. Nestajale su i stvarale se nove županije. Svaki vlasnik htio je nešto novo sagraditi i ostaviti svoj trag.1222 god. Krapina se spominje kao " Petrus, comes de Crapuna", sijelo plemenske župe. Knezovi Celjski, Matija Ivaniš, Branderburški, Keglevići... i mnogi drugi pisali su povijest grada Krapine. Ali i povijest cijelog Zagorja.
No, nisu se samo velikaši takmičili u izgradnji i uređenju grada. Najveći i najznačajniji spomenik u Krapini veliku zavjetnu crkvu Sv. Marije Jeruzalemske, na Trškom vrhu napravili su upravo mali ljudi - vrijedno građanstvo malenog grada Krapine.
Kad je 1750 god. Stjepan Blagović iz svete zemlje Jeruzalema donio čudotvorni kipić Marije , svi žitelji Krapine i okolnih mjesta prionuli su na rad i već 1761 dovršili ovo velebno zdanje koja i dan danas krasi metropolu Hrvatskog Zagorja.
Više legenda vezano je uz Krapinu, a najznačajnija je ona o Čehu, Lehu i Mehu, trojici braće koji su utemeljili 3 slavenske države: Češku, Poljsku i Rusiju.
Jedna od legendi govori o postanku imena Krapine. Vezana je uz proročicu Karapet ( Labud-žena) , koja je nekad davno prolazila
tim krajevima. Tadašnji stanovnici očarani njenom ljepotom nazvali su po njoj rijeku uz koju je šetala, a kasnije i mjesto, te je iz Karapet-ina, nastala Karapina i naposljetku Krapina.
U Mihaljevom Jarku pored Krapine pronađeni su žrtvenici boga Jupitera s početka naše ere.
Stoga nas ne čude legende o vilama i proročicama.
Nije ni čudo da je taj prekrasan krapinski kraj bio od pamtivijeka naseljen.